Kada misija dolazi k nama

Zadnja tri mjeseca gledam te ljude, što je snažno utjecalo na mene da se molim za njih. I sama sam proživjela rat i izbjegličke dane i dobro su mi poznati ti osjećaji straha od stradanja, odvajanja, gubitka, straha od neizvjesnosti, kad si nemoćan i izgubljen negdje daleko od svog doma. Isto tako znam koliko znači pružena ruka spasa, dobra volja i pomoć u takvim trenutcima.
Razmišljam, mir koji smo mi primili od Boga, možemo li ga podijeliti s drugima, pokazati našu ljubav, razveseliti barem malo nekog na ovom mjestu, u izbjegličkom kampu, usred burnog putovanja, stranca u prolazu?

Pruga prolazi kroz kamp i tu pristaje vlak. Oronuli sivi vagoni i stotine duša u njima, a svatko od njih ima svoju životnu priču. Spavaju i sanjaju. Svaka je ta duša na višednevnom i teškom putu, sve da im obitelji ne osjete neimaštinu, jad, rat i glad. Ni zima ni snijeg ne zaustavljaju ih na njihovom putu. U hladnu mračnu zimsku noć, u duboki snijeg gaze izgubljeni, zbunjeni, umorni, napaćeni ljudi i žene s pospanom i uplakanom djecom u naručju. Sad ih je sve teže gledati. Među njima je puno male djece i trudnica. I sve je mučnija slika jer je puno više onih s većim zdravstvenim problemima, slijepih, invalida i nepokretnih staraca.
Isus nam dolazi i na neočekivani način, upravo sada i upravo ovdje. Kako ga mi uočavamo danas?

Naš Isus ima puno lica u kampu, neka su mala, neka velika, neka gladna, pomalo musava, uglavnom promrzla, uplašena, zabrinuta, zahvalna pa i nasmijana. Nadam se da je Isus sretan jer smo mi tamo. Umorni ali i uporni kao i izbjeglice. Sretni jer smo uspjeli vratiti osmijeh na nečije lice.

Zahvalni smo i sretni da nam je Gospodin Bog ukazao milost sudioništva u njegovom poslu, patnjama i milosti. Hvala svima koji su molili i mole se za nas, koji su slali pomoć, sakupljali novac i pomagali distribuirati pomoć. Hvala i za naše predane volontere koji ulažu veliki trud i danonoćnu prisutnost i služenje u kampu.

Kako je divno živjeti u miru, u radosti, u blagostanju! I rekli bismo: svi ljudi to zaslužuju, ali ne mogu to svi naći u svom okruženju. Postoje oni koji su u ovo isto vrijeme, sada, odvojeni od voljenih osoba, koji su ostali bez voljenih osoba, koji su u ratnim sukobima izgubili sve, koji su u strahu, ljudi koji nisu u mogućnosti osjetiti radost i nemaju tu sreću pojesti topao ručak i odmoriti se u miru barem jednu noć.
U mogućnosti smo pružiti nužnu pomoć i okrijepu tim ljudima, drugačijim od nas, koji nisu naše vjere ni rase, ali ljudima u nevolji. Tu smo da im uputimo osmijeh, riječ ohrabrenja, tračak nade u predahu od izlaska i ponovog ulaska u vlakove sa željom da tamo negdje gdje žele živjeti, žive u miru i blagostanju. Želim vas osvijestiti da izbjeglice dolaze iz velike potrebe (višegodišnji rat, posve uništena država i razrušeno društvo), da su spremni riskirati vlastiti život i život svojih najbližih. Oni dolaze prije svega s ratnih područja, žrtve su sukoba, progona i traumatizirani su, ali i vrlo zahvalni za svaku stvar koji dobiju od nas. Uglavnom nas pitaju gdje su i koliko će ovo platiti. Ne mogu vjerovati da im je sve besplatno i mnogi od njih iskazuju zahvalnost. Zaključujem, sve do naše granice je biznis na kojem netko dobro zarađuje. Da ne razmišljaju svi poput nas shvatili smo davno, još od početka slušamo kometare svoje okoline i domaćih ljudi iz Sl. Broda. Većina bi im izašla u susret humanitarno, ali se boje i misle da određeni postotak njih nema dobre namjere ili da su neki dovoljno mladi i snažni da su mogli ostati u svojoj zemlji i boriti se. Te da to našu državu, a samim tim i njih previše košta jer ionako smo i sami u lošoj ekonomskoj situaciji.
Za nas raditi na izgradnji kulture mira znači živjeti i promicati vrijednosti, stavove i ponašanja koja omogućavaju međusobne odnose bazirane na načelima slobode, pravde i demokracije, poštivanja ljudskih prava, tolerancije i solidarnosti te prvenstveno na kršćanskoj ljubavi. Taj plamen koji se rađa u srcima i izlazi kao poseban osjećaj koji sve povezuje i drži nas na životu, tada donosi bogatstvo u vlastitom srcu i u srcima bližnjih.

Volonteri su od početka migrantske krize u Hrvatskoj nahranili, obukli i pomogli gotovo 700 tisuća izbjeglica do sada.

Nada Jović, CBA koordinator, Slavonski Brod

Kontakt

Ruke nade, Radićeva 30, 10 000 Zagreb

email: info@cbaid.org

tel: 01 4813168